četvrtak, 31. siječnja 2008.

Carolina Carol Bela

Ljeto je i sunce zalazi baš kao na turističkim prospektima. Vjetar ne puše, nema valova, a i tri otočića (kojih je zapravo pet, ali da vidite ostale morate promijeniti poziciju - samo tada prizor više nije tako savršen) su posve mirna. Jedan lik sjedi na stijeni. Možda je to romantik koji čezne za srodnom dušom s kojom bi u nekim dalekim nepoznatim krajevima trčkarao po zelenim proplancima i uzgajao ovce merino? Je li vrlo produhovljen i upravo meditira o zadnjem pogledanom porno filmu? Ili ipak samo čeka da se malo otrijezni da može pronaći put kući?

Njeno ime je tek djelomično odražavalo njenu ljepotu. More joj je dobro pristajalo, a valovi su je činili još uzbudljivijom. Danas su valovi posebno veliki i turisti se ne usuđuju približiti vodi. Carolini je smiješan strah od mora. Svjesno i bez jadanja se predaje moru i dugo pleše s valovima. Na plaži među turistima je već drugačije. Carolina čita Murakamijevu knjigu, ali ubrzo je okružuju dvije Njemačke obitelji koje vode žučnu raspravu o tek pojedenom ručku i Carolina uzima svoj mp3 player. Dok joj Polly pjeva o žudnji dopiru do nje glasovi - …es schmeckt sehr gut aber…
- Aber, aber..aber dojde dunkel – pomislila je Carolina sa zločastim smiješkom, izvadila slušalice iz ušiju i osvrnula se oko sebe. Momci na plaži su pjevali: Carolina Carol Bela



Dok je maestral blago ljuljao more Carolina je rekla momku na plaži - Hajdemo.
- Kuda?
- Ne znam, ali ipak hajdemo.
- Ok, hajdemo.
A momci na plaži će zauvijek pjevati:
Carolina Carol Bela



Mrak je pao, a najmračniji mrak je uvijek padao u zloglasnoj šumi (možete se slobodno zapitati zašto je zloglasna šuma bila na zlu glasu i "zašto žene u našoj unutrašnjosti još uvijek nose crne marame"), a njenim stanovnicima je to uvijek bio pouzdan znak da su napokon sigurni. Strašni Petao je kao i uvijek prvi iskočio. Slijedio ga je Muflon, koji već tjednima uspješno bježi pred organima reda jer su tulum koji je priredio sa stadom ovaca proglasili nećudorednim i čoban ga je optužio da ih je zlostavljao. Jasno je do su organi reda odlučili da nije u redu da se bilo tko zabavlja sa ovcama osim njihovog čobana. Zeko koji je davno još izgubio potočić, pa ga je našao, pa ga opet izgubio…u šumi je bio na glasu kao veliki vjernik, gotovo svetac i uvijek je bio spreman ponovo pokušati naći put. I nabrajao bih ja dalje sve te zvjerke koje su se okupljale u zloglasnoj šumi, ali prvi stanovnici su već došli do njenog ruba, do mora gdje je Mjesečina žuta kao žuto lišće ljubavi obasjavala Arku, čvrstu široku, spremnu da pruži utočište svima, svima osim malim letećim medvjedićima dobrog srca.

četvrtak, 27. prosinca 2007.

Virujem u teve

Zbog dileme teške kosa mi postaje sida,
Virovati organu reda il` organu vida?

ponedjeljak, 17. prosinca 2007.

A handful of snowflakes

ili
Berući plodove mora


U nekom bistrou tu kod nas (skoro) na moru

- Raskrstio sam danas sa Nadom, jednom zauvik. Mislim, zamisli, vodim ti ja mog mlađeg jutros iz vrtića i znaš kako on uvik trčkara okolo…
- Je, pravi je zvrk.
- Živahan je, hvala Bogu, samo nek` je zdrav. I odjednom ti on stane i sagne se da pokupi nešto sa poda, a razumije se da mu ne dopuštam uzimati sa poda zbog higijenskih razloga.
- Ma jasno, nego što.
- I ja ti njega ćušnem onako lagano nogom u dupe, kad eto ti nje.
- Nade?
- Ma da, istrčala ti ona ka furija iz dvorišta i stala vikat na mene da šta ja to zlostavljam dite.
- E našla se prava!
- Baš tako. I lipo sam joj reka da se može tako derat na onog mekušca od njenog muža, a sa mnom se mora upristojit ili još bolje da se meni i mojoj obitelji više ne obraća nikako.
- Dobro si ti to njoj reka. Štringa stara, kako se samo usuđuje bilo kome išta reć, kad svi znaju kakva je. Prošla je ta kroz sito i rešeto.
- Nije bila baš izbirljiva, što jest jest. Išla je i sa mladima i starima, nisu joj bili mrski ni oženjeni, nema s kime se nije vucarala.
- Je, i na kraju je pod stare dane uspila udat. Koliko joj je ono bilo? Barem četrdeset.
- Pokupila je onog Zlatana negdje na plaži valjda, petnaest godina mlađeg od nje i jado se baš usrećio. Znaš, čim je doša u kuću, stari mu je Jokan utira strah u kosti. Mlatija bi ga sa onim štapom kad god bi mu se naša pri ruci. Tek kad je stari odapea papke doša je mrvicu sebi i onda ga je Nada lipo sriktala. Ne smije ni da zucne, sirotan jedan. A šta može kad se uda za staru curu, alapaču jednu.
- Nada – bič Božji!
I obojica se grohotno nasmijaše - Ho, ho, ho, ho.




Nešto kasnije pred ne baš istim bistroom

- Koka, kuži onog Zlatana kako čudno hoda.
- Fakat čudno hoda, kao da ga nešto žulja u gaćama – i obje se zahihoću.
- Da znaš da vjerojatno nisi daleko od istine.
- Ma nemoj mi kazat.
- Vidiš, kad ti je njega Nada uvalila u luku, najprije bračnu, pa onda i u onu našu – stane na trenutak i nasmije se zadovoljna ovom svojom dosjetkom – dečki su ga malo uzeli u đir. Znaš njih kakvi su. Nada bi mu spremila za marendu kakav šnicel ili kotlet ili već što god i Zlatan bi to lijepo spremio u svoj ormarić. I kad bi došlo vrijeme marende ne bi ništa našao, jer bi mu ovi sve pokupili.
- Baš su vragovi. A on se nije ništa bunio?
- Ma nije, muča je cilo vrime. I nastavilo bi se to tako tko zna koliko dugo da nije došlo do "otkrivenja" koje je sve promijenilo.
- U vezi sa gaćama?
- Polako, doći ču ja na to. E, ovako ti je to bilo. Nada ti je bila po prvi put u kući od one Vere iz računovodstva i ova ju je provela okolo u razgledanje. Kad su ušle u njenu spavaču sobu, Nada je onako malo grublje (znaš dobro da ona nije baš najnježnija osoba) zasjela na njen bračni krevet i ovaj je malo zaškripao. Na to je Nada rekla Veri da pod njom i Zlatanom taj ne bi izdržao ni jednu noć.
- Vidi ti nje, kako se hvali. I to sa onim njenim trtkom. Šta bi tek rekla da joj je muž neki pravi muškarac kao Jozo, onaj vaš poslovođa.
- E baš smo tako i mi govorili, ali onda je netko, mislim da je to bio upravo Jozo, primijetio da Zlatan jest trtak, ali mora da je onda jako obdaren, jer o Nadi se može svašta reći, ali žena nije lažljiva.
- Fakat nije. I šta je dalje bilo, niste valjda išli provjeravat?
- Eeee, nego šta. Posla ti je sutradan Jozo Zlatana u dućan po Domaćicu i bocu pelinkovca, a poslovođu se naravno ne odbija. I posli su ti oni zasili u Jozinom uredu uz čašicu razgovora i pokoji keks. I nije tribalo dugo da se Zlatan sruši ka zaklan u fotelji i Jozo ti je na brzinu pozva ostale. Vera se dobrovoljno javila da će ona izvršiti mirenje i polako mu je raskopčala hlače, pa malo ga podraškala…
- I? Šta je bilo?
- Debelih 24 centi!
- Vaaau!
Obje su nijemo pogledale u pravcu u kojem se odgegao Zlatan i vidile samo prve pahuljice snijega kako plešu zrakom.




Nakon godinu dana u birtiji na kraju grada

- Ako se ne varam, baš za ovim stolom su bili Zlatan i Vera kad je Nada prošla u svom golfu.
- A reci mi iskreno šta ti misliš, je li joj tko dojavia ili je to bila slučajnost?
- Tko če ga znati, kojega je vraga tu radila. Vještice imaju neke posebne moći, pa je sve moguće. Ali siguran sam da se Zlatan usra ka nikad prije u životu. Pričali su ljudi koji su bili na mjestu zločina da je tako poletio za njom ka da je pobisnija, a navodno mu je i pjena išla iz usta. Vera je ostala sidit sama ka posrana.
- Nije mu bilo pomoći.
- Ma da, naša je zaključana vrata kuće. I jauka je on da nije bilo ničeg, zapomaga je ka kakva baba. A navodno je ka papiga ponavlja da je to bilo platonski. Srića njegova da je bila ljetna noć, jerbo bi se inače smrza ondi jadnik.
- Ćuo sam da su ga u ranu zoru težaci na putu u polje našli sklupčanog pred vratima kako još zapomaže da je to bilo platonski. Ali nije se `tija ni mrdnut od vrata. Tek oko podne ga je pustila u kuću, ali čuli su se poslije jauci još dugo dugo.
- E da je moja žena takva…
- Još bi više visio u birtiji sa mnom.
- E jesi me uzeo.
- `ajde prika, zovi novu rundu.
- Konobar!
I tako nastaviše dogo u noć, pijanu zimsku noć.



Još godinu dana kasnije, nije bitno u kojoj birtiji

- I šta si odlučila, di si za Novu?
- Nisan ti još ništa dogovorila. A ti?
- Ni ja još ništa.
- Za Nadu i Zlatana se barem zna.
- A di će oni?
- Šta, ti nisi ništa čula!? Pa je li ti živiš ovdi? Ka da si pala sa marsa!
- Nemam pojma o čemu govoriš.
- Sad ču ja tebi sve od početka ispričat, pa će ti biti jasno. Sičaš se kad je ono Nada prije tri godine imala spontani?
- Sičam se. Bidna žena, svaka nesrića mora na nju.
- Da bude stvar još gora, doktori su joj rekli da ne smide više zatrudnit, jer bi drugi put gotovo sigurno to za nju bilo pogubno.
- Strašno!
- Je, baš strašno. I nakon toga joj je ovaj njen reka da će se dati obrezati.
- Kako je on to mislio da bi joj skidanje kožice moglo pomoći?
- Baš sam blentava, mislila sam na ono kad se doli operira da ne možeš više pravit dicu.
- A tako, to ti se zove vazektomija, postupak podrezivanja sjemovoda.
- Je, je vazelomija. To ti je on njoj reka da če uraditi, ali ona nije `tila ni da čuje. Zamisli, ona ti je računala na mogučnost da če se on možda opet ženiti ako ona umre ili se razvedu i da če možda u tom slučaju `titi imati dicu.
- Pa nije to ni potpuno nemoguće, jer je ipak ona dosta starija od njega.
- To je i ona govorila i bila je odlučna u tome da ga pod svaku cinu sprići da napravi … Kako si ono rekla da se to kaže?
- Vazektomija.
- I tada ti je on njoj reka za dite.
- Kakvo dite? Čije dite?
- Pa njegovo dijete, neče joj valjda pričati o ditetu popa Ljube što ga ima sa onom njegovom spremačicom Katom sa kojom već pet godina živi onako "u griju".
- Zlatan ima dite! Pa s kime po Bogu? I di ga skriva?
- E vidiš, ta ti je priča još iz vrimena prije nego što se doselija ovdi i upozna Nadu. Doli ti je on u svom rodnom kraju na moru upozna tu Čehinju…
- U svašta mogu povirovat, ali da je Zlatan galebario po plažama…
- Ma slušaj samo, upoznao ti je on i njenog muža…
- E ovo je stvarno previše!
- Šta me stalno prekidaš!? Strpi se malo pa češ sve saznati. Tako ti se Zlatan sprijateljia sa tim Češkim parom i oni su ti se njemu povjerili da je muž nemoćan i zamolili ga da im pomogne.
- Da ga oni nisu zaminili za Kurjaka..a misliš, da im on napravi dite!? Vidiš, to im je u svakom slučaju lakše i jeftinije riješenje od zajebavanja sa Kurjakom, ali di su baš njega našli?
- Pa na plaži, već sam ti to rekla! Je li ti mene uopće slušaš!? I tako se naš Zlatan "žrtvovao". Samo kad je Nada čula priću totalno je popizdila i opet ga izbacila iz kuće.
- Pravo mu i budi, kad joj sve ove godine nije raka za dite.
- Ipak, nakon tri dana su viđeni zajedno na večeri u Tavernoj i čak joj je kupija buket ruža.
- Vidi ti njega…
- Desetak dana kasnije su oboje uzeli godišnji i odletili u Češku. I izgeda da su ih tamo lipo primili, jer su ljetos svi troje došli ovdi kod njih.
- I sad za Božić će Nada i Zlatan opet tamo?
- Baš tako.
- Lipo, baš mi je drago zbog njih. Vidiš, uvijek sam slutila da Nada ima veliko srce.
- Veliko kao Himalaja!

Tisuću svjetiljki je obasjavalo trg pred njima, a nigdje u blizini se nije čuo Bing Crosby.


Za S., sretan ti rođendan.

Zahvaljujem Strokeu na sugestijama bez kojih bi ovo bilo još pičkastije.

.